Bol se definira kao „neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva” (IASP, 1986.).
Danas znamo da bol i intenzitet boli nisu isključivo posljedica manjeg ili većeg oštećenja tkiva.
Bilo da s visine padnemo na trticu i oštetimo kralježak ili nas kralježnica boli dugi niz godina, bol je u oba slučaja interpretacija našeg mozga.
U prvom slučaju, bol koju nazivamo i akutnom, ima informacijsku i zaštitničku funkciju te upozorava koji dio tijela je oštećen i brani nas od daljnjeg oštećenja.
U drugom slučaju bol nema zaštitničku funkciju i gotovo nikad nije posljedica oštećenja tkiva.
Ona je rezultat preosjetljivosti živčanog sustava, a nazivamo je kroničnom boli. Kronična bol je ona bol koja traje više od 3 mjeseca bez da poznajemo njen uzrok.
Danas znamo da iskustvo boli uključuje misli, sjećanja i osjećaje. Naši unutarnji sustavi (autonomni, hormonalni i imunološki) neprestano komuniciraju s mozgom, zato možemo osjetiti da se bol pojačava kad se osjećamo nezadovoljno ili tjeskobno. Brojni drugi čimbenici poput lošeg sna, manjka ili prekomjerne tjelesne aktivnosti te nepravilne prehrane mogu povećati osjetljivost živčanog sustava i djelovati na percepciju boli (Slika 4.).